POLITIČKA ŠKOLA ZA UMJETNIKE (I SVE ZAINTERESIRANE)

 

Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane)je obrazovni program koji nudi temeljna znanja i aparat za sistemsku analizu kapitalizma te pozadinu za promišljanje socijalističke alternative, uz poseban naglasak na ulogu i mjesto umjetnosti u njima. Pokrenut je 2016. godine, a motivacija za organiziranjem takvog programa bile je dvostruka: s jedne strane, radi se o reakciji na suvremene transformacije u polju obrazovanja, i posebno umjetničkog obrazovanja te, s druge, o reakciji na transformacije političkog polja i posljedice ovog restrukturiranja na umjetnost: pojava specifičnog žanra političke umjetnosti (ili angažirane umjetnosti, umjetnosti društvene prakse) koja cirkulira umjetničkim institucijama, očišćena od artikulirane političke agende i bez veze s bazom.

 

Umjetnost 20. stoljeća obilježena je stalnim napetostima zbog njezinog odnosa s politikom i političkim organiziranjem. Politiku i političko organiziranje je danas prevladao aktivizam, uslijed šireg procesa 'diskreditiranja' ljevice kroz 20. stoljeće. Pod pritiskom zahtjeva za direktnim akcijama u ropotarnicu prošlosti bačeno je i političko obrazovanje koje je nekoć bilo konstitutivnim dijelom političkog organiziranja odozdo. Ne može se reći da su umjetničke institucije ikad prepoznavale potrebu za političkim i društvenim obrazovanjem umjetnika, ali zato su umjetnici pristup takvom znanju stjecali sudjelovanjem u političkim pokretima koji su držali do obrazovanja svojih članova. Suvremeni aktivizam u umjetnosti, kao i aktivizam općenito, iscrpljuje se u spontanim pobunama, nerijetko i posve individualiziranim istupima, dominantno u okvirima institucije umjetnosti koja se pritom ni ne dovodi u pitanje. Može se zaključiti kako je nakon 20-stoljetnih rasprava prevladalo shvaćanje umjetnosti kao inherentno a/politične, u svakom slučaju kao područja slobodnog od društvenih podjela. I to nas ne smije čuditi kad sagledamo politički krajolik, a u obzir uzmemo i razvoj u umjetničkom obrazovanju. Ono se klacka između konzervativnog majstorskog i liberalnog postmodernog pristupa, pri čemu je potonji presudan u akademizaciji umjetničkog diskursa. Odsutnost sistemske edukacije na temelju uvida iz političkih i društvenih znanosti začinjena je najnovijim neokonzervativnim tendencijama, najvidljivijima u srednjoškolskom obrazovanju.

 

 

2016.

PROGRAM

 

2017.

Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) strukturirana je oko 10 koncepata/tema, u ritmu tjednih sesija (četvrtkom) uz pozvane izlagače, a traje 10 tjedana (od 23. veljače do 27. travnja 2017.).

 

TEME: umjetnost i društveni pokreti, kapitalizam i država, klasa, feminizam, ideologija, historijski revizionizam, politika pamćenja, liberalizam, socijalizam, komunizam, politika kazališta

 

PREDAVAČI: Stipe Ćurković, Ivana Hanaček, Sanja Horvatinčić, Marko Kostanić, Ana Kutleša, Aleksandar Matković, Goran Pavlić, Toni Prug, Milan Radanović, Nikola Vukobratović, Vesna Vuković

 

 

Program od 2017. financijski podupire Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.

 

Large_rsz_1plakat