Politička škola za umjetnike

POLITIČKA ŠKOLA ZA UMJETNIKE (I SVE ZAINTERESIRANE) 2017.

Large_large_rsz_1plakat

Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) je obrazovni program koji nudi temeljna znanja i aparat za sistemsku analizu kapitalizma te pozadinu za promišljanje socijalističke alternative, uz poseban naglasak na ulogu i mjesto umjetnosti u njima. Pokrenut je 2016. godine, a motivacija za organiziranjem takvog programa bile je dvostruka: s jedne strane, radi se o reakciji na suvremene transformacije u polju obrazovanja, i posebno umjetničkog obrazovanja te, s druge, o reakciji na transformacije političkog polja i posljedice ovog restrukturiranja na umjetnost: pojava specifičnog žanra političke umjetnosti (ili angažirane umjetnosti, umjetnosti društvene prakse) koja cirkulira umjetničkim institucijama, očišćena od artikulirane političke agende i bez veze s bazom.

Umjetnost 20. stoljeća obilježena je stalnim napetostima zbog njezinog odnosa s politikom i političkim organiziranjem. Politiku i političko organiziranje je danas prevladao aktivizam, uslijed šireg procesa 'diskreditiranja' ljevice kroz 20. stoljeće. Pod pritiskom zahtjeva za direktnim akcijama u ropotarnicu prošlosti bačeno je i političko obrazovanje koje je nekoć bilo konstitutivnim dijelom političkog organiziranja odozdo. Ne može se reći da su umjetničke institucije ikad prepoznavale potrebu za političkim i društvenim obrazovanjem umjetnika, ali zato su umjetnici pristup takvom znanju stjecali sudjelovanjem u političkim pokretima koji su držali do obrazovanja svojih članova. Suvremeni aktivizam u umjetnosti, kao i aktivizam općenito, iscrpljuje se u spontanim pobunama, nerijetko i posve individualiziranim istupima, dominantno u okvirima institucije umjetnosti koja se pritom ni ne dovodi u pitanje. Može se zaključiti kako je nakon 20-stoljetnih rasprava prevladalo shvaćanje umjetnosti kao inherentno a/politične, u svakom slučaju kao područja slobodnog od društvenih podjela. I to nas ne smije čuditi kad sagledamo politički krajolik, a u obzir uzmemo i razvoj u umjetničkom obrazovanju. Ono se klacka između konzervativnog majstorskog i liberalnog postmodernog pristupa, pri čemu je potonji presudan u akademizaciji umjetničkog diskursa. Odsutnost sistemske edukacije na temelju uvida iz političkih i društvenih znanosti začinjena je najnovijim neokonzervativnim tendencijama, najvidljivijima u srednjoškolskom obrazovanju.

Politička škola za umjetnike (i sve zainteresirane) strukturirana je oko 10 koncepata/tema, u ritmu tjednih sesija (četvrtkom) uz pozvane izlagače, a traje 10 tjedana (od 23. veljače do 27. travnja 2017.).

TEME: umjetnost i društveni pokreti, kapitalizam i država, klasa, feminizam, ideologija, historijski revizionizam, politika pamćenja, liberalizam, socijalizam, komunizam, politika kazališta 

PREDAVAČI: Stipe Ćurković, Ivana Hanaček, Sanja Horvatinčić, Marko Kostanić, Ana Kutleša, Aleksandar Matković, Goran Pavlić, Toni Prug, Milan Radanović, Nikola Vukobratović, Vesna Vuković

 

U sklopu Političke škole za umjetnike održana su i dva javna predavanja:

Petja Dimitrova: O umjetničkom obrazovanju u neoliberalizmu

Ičo Vidmar: MOĆ I NEMOĆ MUZIČKOG SINDIKATA U NEW YORKU. Sindikalizam nazavisnih muzičara i kolektivni ugovor Winter Jazz Fest 


Program od 2017. financijski podupire Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe.