Mario Kikaš: Umjetnost organizacije ili o demokraciji

Large_g5ucachb-wyeht08lm-aopwpqwrvf5i5pw9s_rq0qaeobj_tlbyxit0_vaz2uz5p6gzhvm2xqtjy4u177m95axfwghq8kqgukxhvwwe4z7kdvjx7roe_tr4auwddmtpur-0q-aezxpmq6wuzbcvcfl6udndol0nfgvwufnm_s0-d-e1-ft

predavanje

utorak, 30. 6. 2015. u 19.00
park Tuškanac, pored spomenika Vladimiru Nazoru

Izlaganje je zamišljeno kao svojevrsni nastavak rada na tekstu koji se bavio “umjetnošću u teška vremena”, odnosno raspravama o funkciji umjetnosti u vrijeme Narodne fronte i konkretnim primjerima umjetničkog rada u sklopu Narodnooslobodilačke revolucije i kasnijim građanskim interpretacijama tog perioda u našoj publicistici. Narodnooslobodilačka borba, a danas će to istaknuti autori lijeve provenijencije, prvi je korak u konstituciji samoupravnog socijalizma. Ako nas pritom zanima način funkcioniranja kulturnog polja u tom kontekstu, onda je logično pitanje: a što nakon 1945.? Odnosno: kako se dalje radilo na kulturi, njezinoj političkoj, a onda i fizičkoj infrastrukturi s obzirom na tekovine samoupravnog socijalizma u proizvodnom sektoru? Iskoristivši dva datuma: sedamdeset i prvu obljetnicu zasjedanja Kongresa kulturnih radnika Hrvatske (Topusko, 25.-27. lipnja 1944.) i osamstotu godišnjicu potpisivanja najznačajnijeg pravnog dokumenta zapadne tradicije – Magne Cartae, temu “kulturne politike i naroda” iz trenutnosti Drugog svjetskog rata širim na temu demokracije i organizacije kulturnog i umjetničkog rada. Poriv za takvim korakom ne proizlazi samo iz potrebe za revalorizacijom ili re-revizionizmom određenog povijesnog perioda, nego i za drugačijom interpretacijom naših suvremenih “izazova” i tema, odnosno –  gotovo paradigmi europske kulturne politike poput kulturne participacije, inkluzije, integracije, razvoja publike, kulture kao zajedničkog dobra i sl. U skladu s već prisutnim interesom za spajanjem demokratskog iskustva samoupravnog socijalizma i suvremenom potrebom za drugačijim upravljanjem odnosno korištenjem zajedničkim dobrom, ovim izlaganjem kanim naznačiti fusnotu na tu raspravu iz rakursa pitanja kulture.


Mario Kikaš je kazališni kritičar, aktivist Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju i urednik časopisa RAD. U slobodno vrijeme sluša narodnu muziku, razmišlja o ljubavi i sanja socijalnu državu.

urednica programa: Vesna Vuković

donatori: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba

program