UMJETNICI ZA ANTIFAŠISTIČKI FRONT: ESTETIČKA I POETIČKA PITANJA

1.10.2021.
9.00 - 11.30 & 16.00 - 18.30
na platformi Zoom

link: https://unipu-hr.zoom.us/webinar/register/WN_yO_W5sMnTfqTTn4V4pxoiA

NAPOMENA: sudionici se moraju registrirati barem dan prije početka skupa


Ovogodišnje izdanje programa Mikropolitike okuplja istraživačice socijalno angažiranih umjetničkih praksi 20. st. u sferi likovnosti i književnosti, koje su se čitavo to razdoblje napinjale između novih recepcijskih paradigmi i starih oblikovnih metoda. Te su prakse unatoč globalnoj rasprostranjenosti ostale na marginama kanona, osuđivane zbog tendencioznosti i formalno-sadržajnih podređivanja političkim potrebama progresivnih društvenih snaga. Polazeći otud odlučili smo otvoriti prostor za nove narative, a pritom težište staviti na ulogu koju je socijalno angažirana umjetnost odigrala u borbi protiv fašizma, rasizma i kolonijalizma zahvaćajući širok raspon društveno-političkih zbivanja kratkog 20. stoljeća.
Prvi je panel posvećen povijesti socijalno angažirane umjetnosti u međuraću, a zahvaća  stvaralaštvo umjetnica u Španjolskom građanskom ratu, sukob na književnoj ljevici, vezu radničkog pokreta i jugoslavenskog kritičkog realizma, partizansku umjetnost, posebice stvaralaštvo u logorima i  internaciji, te historijske avangarde iz rakursa njihova učinka na proizvodne odnose u okviru Zapadne institucije umjetnosti.
Druga sesija usmjerena je na poslijeratna zbivanja: ulogu umjetnika u procesima dekolonizacije Indije, socijalistički realizam i muralizam Istočne Njemačke 60-ih, pitanje karaktera jugoslavenskog socijalističkog realizma, kritičku analizu i ideološku kontekstualizaciju akademske obrade pjesništva Ivana Gorana Kovačića te ponovno razmatranje povijesti klasnog nasilja na primjeru Adamičevog “Dinamita”. Sesiju završavamo izlaganjem o stvarno korisnom znanju, stvaranom u britanskim radničkim klubovima 19. st., afirmirajući angažirani pristup u kontekstu akademske proizvodnje znanja.


Mikropolitike se održavaju u sklopu 5. međunarodnog znanstvenog skupa “Socijalizam na klupi” Centra za kulturološka istraživanja socijalizma / Sveučilište Juraj Dobrila u Puli.

Oba panela održat će se na engleskom jeziku.

PROGRAM

9.00– 11.30
moderatorica: Ivana Hanaček, Sveučilište u Zadru

ANA DEVIĆ: Umjetnička antifašistička produkcija nastala u logorima i internaciji tijekom Drugog svjetskog rata
GORAN PAVLIĆ: Politička epistemologija sukoba na književnoj ljevici 1933–1940.
VIDA KNEŽEVIĆ: Antifašistička i antikapitalistička borba umetnika jezikom umetnosti: slučaj Đorđa Andrejevića Kuna i njegovog Krvavog zlata
KATJA PRAZNIK: Između marksističkog poziva na emancipaciju od rada i avangardnog napada na autonomiju umjetnosti
NOEMI DE HARO GARCÍA, MAITE GARBAYO-MAEZTU: Ponovno čitanje španjolskog paviljona na Međunarodnoj izložbi 1937. u Parizu: feministička intervencija u povijest antifašističke umjetnosti
SANJUKTA SUNDERASON: Linije fronta: Umjetnost, svjedočanstvo i partijnost u Indiji 1940-ih
VESNA VUKOVIĆ: Umjetnost "druge linije" 1980-ih i antifašizam: slabe veze i jaka politika


16.00 - 18.30
moderatorica: Vesna Vuković, BLOK

COLETTE GAITER: Revolucionarna umjetnost Emoryja Douglasa za Partiju crnih pantera
LUJO PAREŽANIN: "Blaženu noć su meni iskopali": Zaboravljanje Gorana
OLIVER SUKROW: Murali kao antifašistička praksa? Recepcija meksičkog muralizma u DDR-u
IČO VIDMAR: DInamit: Ponovno čitanje Louisa Adamiča i povijesti klasnog nasilja u Americi
DUBRAVKA SEKULIĆ: Preliminarna opažanja o stvarno korisnom prostornom znanju
BOJANA VIDEKANIĆ: Socijalistička emancipatorska umjetnost: realizam, politički angažman i izgradnja drugih modernizama


Sažetke predavanja možete naći u Knjižici sažetaka.


BIOGRAFIJE IZLAGAČICA

Ana Dević je kustosica i kritičarka, živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je komparativnu književnosti i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s temom "Socikonografija u radu Tomislava Gotovca i Mladena Stilinovića". 2016. upisala je poslijediplomski studij u području povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zadru, uz mentorstvo dr. sc. Ljiljana Kolešnik i dr. sc. Vinko Srhoj s temom "Hrvatska antifašistička umjetnička produkcija (1941. – 1945.) u kontekstu europske umjetnosti otpora”.
Članica je kustoskog kolektiva i udruge za vizualnu kulturu Što, kako i za koga/WHW koja u Zagrebu djeluje od 1999., od kada razvija različite modele suradnje koji se temelje na kolektivnom načinu rada, kreativnoj uporabi javnog prostora, udruživanju partnera iz različitih područja djelovanja i propitivanju društvene uloge umjetnosti. Jedna je od voditeljica Galerije Nova u Zagrebu čiji je program posvećen je istraživanju, dokumentaciji i proizvodnji znanja modernističke i suvremene vizualne umjetničke prakse i njenog proširenog polja. WHW je u Zagrebu pokrenuo 2019. međunarodni program umjetničke edukacije WHW Akademija na kojem kontinuirano radi i predaje. 2008. kao članica kustoskog kolektiva WHW jedna je od dobitnica nagrade Igor Zabel Award for Culture and Theory koja se dodjeljuje za izuzetne kulturne aktivnosti u centralnoj i jugoistočnoj Europi.

Goran Pavlić docent je na Odsjeku dramaturgije  Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu. Autor je knjige “Glemabajevi: Dvojno čitanje” (2019.). koja predstavlja dorađeno izdanje doktorske disertacije. Uz Sibilu Petlevski uredio je dva zbornika: “Spaces of Identity in the Performing Sphere” (2011.) i “Theatrum Mundi. Interdisciplinarne perspektive” (2015.). Polja znanstvenog interesa uključuju političku ekonomiju umjetnosti, teoriju izvedbe, političku filozofiju, marksizam. Redovni je predavač na Političkoj školi za umjetnike kustoskog kolektiva BLOK. Kazališne kritike, eseje i političke komentare objavljivao u časopisima (Zarez, 3k, Le Monde diplomatique), internetskim portalima (Slobodni filozofski, Bilten, Kulturpunkt) i na Trećem programu Hrvatskoga radija.

Vida Knežević je istoričarka umetnosti, kustoskinja, radnica u sektoru kulture, članica Kontekst kolektiva  čiji rad predstavlja proces povezivanja kritičke teorije i prakse, umetničke proizvodnje sa širim društvenim delovanjem. Od 2006. do 2010. je radila na projektu Kontekst galerija. U periodu od 2008. do 2010. predavala je na Visokoj školi likovnih i primenjenih umetnosti strukovnih studija u Beogradu. 2019. je odbranila doktorsku tezu pod nazivom “Teorija i praksa kritičke levice u jugoslovenskoj kulturi (jugoslovenska umetnost između dva svetska rata i revolucionarni društveni pokret)”. Od 2014. jedna je od urednica edukativnog projekta i medijskog portala Mašina.rs gde se bavi odnosom između kulturno-umetničke i medijske proizvodnje, ekonomije, politike i aktivizma. Autorka je mnogobrojnih projekata i izložbi u oblasti kustoskih, umetničkih i aktivističkih praksi: “Kritička mašina” (2014 – u toku); “Gradove smo vam podigli: o protivrečnostima jugoslovenskog socijalizma” (2017-2018);  “Unexpected Encounters” (2013); “O solidarnosti” (2013); “Trajni čas umetnosti. Re-izvođenje nepoznatog” (2012); “Od kreativnog rada do kreativnog grada” (2011); “Urbane mašine i prostori borbe” (2010); “Bez granica? Nekoliko kritičkih refleksija o evropskom i globalnom stanju granica” (2009); “Odstupanje: savremena umetnička scena Prištine (2007/2008)”; i dr.

Katja Praznik je docentica na katedri za kulturni menadžment Odsjeka za medijske studije Sveučilišta Buffalo. Autorica je dviju knjiga: “Art Work: Invisible Labour and the Legacy of Yugoslav Socialism” (University of Toronto Press, 2021) i “Paradoks neplačanega umetniškega dela: avtonomija umetnosti, avantgarda in kulturna politika na prehodu v postsocializem” (Sophia, 2016). U svojim istraživanjima  fokusira se na politiku neplaćenog umjetničkog rada u kontekstu propadanja socijalne države. Tekstove je objavljivala u brojnim međunarodnim zbornicima, kao što su “NSK from Kapital to Capital” (MIT Press, 2015), “Crisis and New Beginnings: Art in Slovenia 2005-2015”, i znanstvenim časopisima: Social Text, Historical Materialism, KPY – Cultural Policy Yearbook. Praznik predaje kulturne politike i kolegije iz političke ekonomije umjetnosti te istraživačke metodologije za kulturni menadžment. Prije preseljenja u SAD radila je kao freelancerica na slovenskoj nezavisnoj umjetničkoj sceni. Bila je glavna urednica časopisa Maska (2007-2009) te akter u borbama za bolje radne uvjete umjetnika pri Društvo Asociacija (2009-2012).

Noemi de Haro García je predavačica na Odsjeku za povijest umjetnosti Autonomnog sveučilišta u Madridu. Istražuje veze između umjetnosti, vizualne kulture, povijesti umjetnosti i hladnoratovskih politika u kontekstu Španjolske. Voditeljica je istraživanja na projektu “PUBLIKE - Publike suvremene umjetnosti i vizualne kulture u Španjolskoj. Nove forme kolektivnog iskustva umjetnosti od šezdesetih”. Znanstvene radove objavljuje u Archivo Español de Arte, Goya, Journal of Art History i Journal of Art Historiography. Autorica je knjige “Grabadores contra el franquismo” (CSIC, 2010.), te suurednica knjiga “Art, Global Maoism and the Chinese Cultural Revolution” (Manchester University Press, 2019.) i “Making Art History in Europe After 1945” (Routledge, 2020.).

Maite Garbayo-Maeztu je postdoktorandica na Universitat Oberta de Catalunya u Barceloni, kustosica i direktorica Centra za suvremenu umjetnost Huarte. Istražuje suvremenu umjetnost u Španjolskoj i Južnoj Americi, oslanjajući se na teorijske uvide rodnih studija i studija izvedbe. Autorica je knjige “Cuerpos que aparecen: performance y feminismos en el tardofranquismo” (Consonni, 2019.). Izradila je master program “Umjetnička praksa i kulturalni studiji: tijelo, afekti, teritoriji” koji provode Baskijsko Sveučilište, Sveučilište Navarre i Centar za suvremenu umjetnost Huarte.

Sanjukta Sunderason je povjesničarka estetike 20. st. koja radi na sjecištu vizualne umjetnosti političke misli. Zanimaju je načini na koje umjetnost reflektira i nanovo oblikuje borbe, imaginacije i govor  o dekolonizacijskim procesima 20. st. U nedavno objavljenoj knjizi “Partisan Aesthetics: Modern Art and India’s Long Decolonization” (Stanford University Press, 2020.) analizira  estetiku ljevice i njezine veze s formacijama moderne umjetnosti u kasnom kolonijalnom i ranom postkolonijalnom periodu u Indiji.Trenutno priprema dvije knjige: o estetici postkolonijalne ljevice Južne Azije (u suuredništvu s Lotte Hoek) te monografiju o idejama i formama transnacionalnog u umjetnosti dekolonizacijskih i oslobodilačkih pokrete. Od 2012. živi u Nizozemskoj gdje je najprije radila kao docentica na Sveučilištu Leiden, od 2021. na Odjelu za povijest umjetnosti na Sveučilištu u  Amsterdamu.

Colette Gaiter je profesorica na Odsjeku za afričke studije i Odsjeku za umjetnost i dizajn Sveučilišta Delaware. Nakon karijere grafičke dizajnerice u New Yorku, posvetila se pedagoškom, umjetničkom i spisateljskom radu. Njezini su vizualni radovi izlagani međunarodno, a kreću se u širokom rasponu od digitalnih grafika i knjiga umjetnika do websiteova i interaktivnih instalacija. Od 2004. istražuje rad umjetnika Emoryja Douglasa, kao bivšeg člana Crnih pantera, ali i njegov aktualni međunarodni umjetnički aktivizam za ljudska prava. Tekstove o njegovom radu objavila je u brojnim publikacijama, između ostaloga u: “Black Panther: The Revolutionary Art of Emory Douglas” (2007., također i uvod za novo, prošireno izdanje 2014.), “West of Center: Art and the Counterculture Experiment in America, 1965-1977” (2011.) i “Global Maoism, and the Chinese Cultural Revolution” (Manchester University Press, 2019.). Nakon brojnih posjeta Kubi, piše o afro-kubanskoj umjetnosti, dizajnu i kulturi, s posebnim naglaskom na rasu. Njezin vizualni i književni rad redovno istražuje kreativni aktivizam.

Lujo Parežanin od 2017. radi kao novinar i urednik na portalu Kulturpunkt.hr. Diplomirao je komparativnu književnost, a trenutno je doktorand na poslijediplomskom doktorskom studiju književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture. Surađivao je s HTV-om, radio u Ministarstvu kulture i diskografiji. Suurednik je zbornika “Nepotisnuta subjektivnost: Pojmovnik kritike izvedbenih umjetnosti” i “Kritika u tranziciji: Pojmovnik kritike vizualnih umjetnosti”. Surađuje na projektu “Modernizam i avangarda u Jugoslaviji”, koji zajedno provode Filozofski fakultet u Zagrebu i Institut za umetnost i književnost u Beogradu. Uz redovni svirački angažman, glazbom se bavio i kao oblikovatelj zvuka za neformalni suvremenoplesni kolektiv Šavovi.

Oliver Sukrow je postdoktorand na Institutu za povijest umjetnosti, arheologije arhiteksture i restauracije Tehničkog sveučilišta u Beču. Doktorirao je 2016. na Sveučilištu Heidelberg s tezom “Utopijsko mišljenje u vizualnoj umjetnosti i arhitekturi u DDR-u 1960-ih”. Disertaciju mu je 2018. objavio Heidelberg University Press. Od 2014-2016. bio je stipendist pri Središnjem Institutu za povijest umjetnosti u Münchenu. Trenutno kao postdoktoriski stipendist Fondacije Wüstenrot radi na antologiji umjetnosti u javnom prostoru u DDR-u 1949-89. Od 2017-2020. bio je angažiran na istraživanju i restauraciji murala Josepa Renaua u Erfurtu te radio kao urednik i autor prateće publikacije objavljene 2020.
 
Ičo Vidmar je sociolog kulture iz Ljubljane, Slovenija. Doktorirao je sociologiju na Sveučilištu u Ljubljani. Radi kao nezavisni istraživač, novinar kulturnih redakcija, recenzent, prevoditelj, predavač, kolumnist i radijski urednik. Piše eseje i znanstvene radove o glazbi i suvremenim problemima kulture i društva za različite akademske publikacije. Od osamdesetih radi kao glazbeni kritičar i novinar u većini slovenskih medija. Objavio je knjigu “Nova muzika v New Yorku: neodvisni glasbeniki in pravica do mesta” (2017.).

Dubravka Sekulić je arhitektica i pedagoginja. Istražuje transformacije suvremenog grada fokusirajući se na odnos između zakona, vlasništva i prostora. Zanima je razumijevanje (izgrađenog) okoliša kao arhiva te preispitivanje zdravorazumskih pretpostavki o arhitekturi intervencijama u pedagogiju i politiku znanja. Doktorirala je na povijesti i teoriji arhitekture pri ETH Zürich.Trenutno je viši mentor na Arhitektonskom fakultetu pri Royal College of Art u Londonu. Redovno objavljuje i  predaje širom Europe. S Elise Hunchuck i Jonathanom Solomonom pokrenula je Novu školu prostora. Autorica je nekoliko knjiga, a trenutno je u suradnji s filmskom autoricom Anom Hušman završila film Don't Trace Draw.

Bojana Videkanić je performerica i povjesničarka/teoretičarka umjetnosti. Rođena je u Bosni i Hercegovini (bivša Jugoslavija), a živi i radi u Kanadi. Njezina performerska umjetnička praksa propituje osobna iskustva izmještanja, kretanja i identiteta te njihova presijecanja sa širim političkim, društvenim i kulturnim pitanjima. Videkanić je docentica na Sveučilištu Waterloo i članica upravnog odbora 7a*11d International Performance Art Festivala u Torontu. Kao umjetnica nastupala je na brojnim festivalima, kao što su: Nuit Blanche i 7a*11d International Performance Art Festival u Torontu, MS:T International Festival u Calgaryju, Hemispherica u Montrealu, IPA (International Performance Art) Platform and Workshop u Bristolu, IMAF u Srbiji, Toronto Free Gallery itd. Trenutno radi na projektu koji se bavi idejom tijela u doba neurokapitalizma. U svom akademskom radu istražuje povijest moderne umjetnosti u socijalističkoj Jugoslaviji. Autorica je knjige “Nonaligned Modernities: Yugoslav Art and Culture 1945-1990” (2021.).

dizajn: Rafaela Dražić

prijevod: Veronika Mesić

financijski podržali: Gradski ured za kulturu grada Zagreba, Ministarstvo kulture i medija RH
Godišnji program Baze podržava Zaklada “Kultura nova”.