FILMSKI PROGRAM KOLUMBOVO JAJE
kustosica: Petra Belc
fotodokumentacija: Damir Žižić
prva projekcija: srijeda, 25.5.2016. u 20h
druga projekcija: utorak, 28.6.2016. u 20h
BAZA, Adžijina 11
treća projekcija: petak, 15.7.2016. u 21h
Trešnjevački plac
Filmsko i urbanističko ispisivanje prostora na višestruke načine oblikuje i strukturira našu svakodnevicu, pa je i središnja točka filmskog programa posvećenog stanovanju stoga dvostrana: pitanje planske stanogradnje namijenjene radničkoj klasi razmatra se na podlozi različitih oblika kroz koje ih je film u zadnjih stotinu godina nastojao artikulirati. Od pojave ranog filmsko-propagadnog optimizma i inoviranja u razvoju dokumentarne forme, kroz njegovo britko ironiziranje i satiru, pa sve do eksperimentalnih formi koje u središte postavljaju neposredan odnos čovjeka s njegovim domom, nastoje se u fokus dovesti kompleksne veze pojedinca i utopističkih/idealnih vizija stanovanja.
PROGRAM
prva projekcija
50'18''
----------
Moj stan (1962), 12'42'', r: Zvonimir Berković, igrani
Kuća (1977), 7'36'', r: Radoslav Vladić, eksperimentalni
Stambeni problemi (1932), 13', r: Edgar Anstey, Arthur Elton, dokumentarni
Une vie radieuse (2013), 17', r: Meryll Hardt, eksperimentalni
Otuđuje li više nervoza skučenosti malenog stana ili sloboda kretanja u geometrijskoj harmoniji prostora? Kakva je razlika između kuće i zgrade promatrana iz unutrašnjosti njihovih toplih obiteljskih stambenih tobolaca? Koja je uopće važnost takvih pitanja i usporedbi promatramo li ih kroz prizmu sirotinjskih stambenih četvrti lišenih osnovnih životnih uvjeta? Mogućnost odgovora na ova pitanja pronicljivo je i duhovito sažela junakinja Berkovićeva kratkog filma Moj stan, dobitnika nagrade u Cannesu 1963. godine: "Tata je rekao da ne valja gubiti nadu, jednog dana naći ćemo Kolumbovo jaje. Pitala sam mamu što je to Kolumbovo jaje, ona je rekla da se tako zove rješenje za novi stan". Filmovi u programu stoga predstavljaju refleksiju i preispitivanje arhitektonske potrage za idealnim ili barem praktičnim i zadovoljavajućim rješenjem stambenog pitanja. U tom nastojanju oni razvijaju i vlastiti oblikovni jezik, pružajući gledatelju mogućnost da kroz međuigru filma i urbanizma razmotri načine na koje se Kolumbovo jaje nastojalo prisiliti da ostane stajati uspravno.
druga projekcija
61'
---------
Četverodimenzionalna kuća (1982), 9′, r: Mirjana Božin
Betonske priče (2014), 52', r: Lorenz Findeisen
Poetsko-strukturalna priča jedne žene, s referencama na hiperkocku kanadskog eksperimentalista i animatora Normana McLarena, u novoj je projekciji ciklusa Kolumbovo jaje suprotstavljena višestrukim pričama stanovnika Europe, čiji se domovi nalaze u betonskim kockama standardizirane stambene gradnje. Četverodimenzionalna kuća (1982) pjesnikinje Mirjane Božin meditativnim filmskim postupcima opisuje interijer autoričine sobe i emociju sfere privatnoga, dok se u Betonskim pričama (Concrete stories, 2014) redatelj Lorenz Findeisen bavi ispovijestima različitih stanovnika identičnih socijalističkih domova, pletući pritom mrežu ekonomskih i političko-povijesnih razloga koji su doveli do izgradnje uniformnog tipa socijalističkih naselja. "Sve je isto, samo je namještaj drugačiji", kazati će jedan od protagonista Betonskih priča, dok nam redatelj u najavi za film poručuje: "Vrlo uskoro, naša socijalistička revolucija otpočet će u vašoj vlastitoj dnevnoj sobi."
treća projekcija
Trešnjevački plac
-----------------------
Stanarsko pravo lagumaša Safera (1974), 12', r. Petar Ljubojev
Cathy Come Home (1966)., 117', r. Ken Loach
Pitanje birokratske brige za radnika i (ne)mogućnosti stjecanja stanarskog prava u pojedinim društveno-ekonomskim uređenjima središnje su točke zadnje projekcije filmskog ciklusa Kolumbovo jaje.
Kratak dokumentarni film sarajevskog autora Petra Ljubojeva, Stanarsko pravo lagumaša Safera, dio je Sarajevske škole dokumentarnog filma nastale u okviru produkcijske kuće Sutjeska filma, koja se 1960-ih i 1970-ih godina posvetila komentiranju socijalnih tema kroz istraživanje pojedinih aspekata jugoslavenskog društva i njegove obećane utopije. Ljubojev prati rudara Safeta Korlakovića i njegovu obitelj koji su napokon ostvarili pravo na dodjelu državnog stana, komentirajući pritom kritički britko i duhovito klasnu raslojenost i rad državnih birokratskih struktura.
Televizijska drama Cathy Come Home [Cathy, vrati se kući] britanskog redatelja Kena Loacha donosi puno tamniju sliku potrage za stanom u socijalnoj državi (welfare state). Pitanje ženskih prava, nezaposlenosti, siromaštva i beskućništva na način na koji ih Loach ocrtava sredinom šezdesetih godina prošlog stoljeća u Engleskoj pritom su jednako bliski i suvremenim (domaćim) zbivanjima, a iz vizure mladog bračnog para Loachove drame Ljubojevljevo kritičko preispitivanje jugoslavenskog rješavanja stambene krize poprima bitno drugačije obrise.
Petra Belc
