ZA POŠTENU PLAĆU!
Udruge u kulturi u čitavoj Hrvatskoj proizvode programe kojima nadomještaju nedovoljnu institucionalnu proizvodnju. Nekomercijalni festivali za lokalnu zajednicu (a ne turiste), besplatne radionice, predavanja i drugi edukacijski programi, knjige koje se često dijele besplatno, izložbe temeljene na istraživanjima, eksperimentima i društvenom angažmanu - sve su to proizvodi kojih bi bilo značajno manje da nema rada udruga. A taj rad nije nimalo lak: statistike, kao i iskustvo s terena, pokazuju da radimo preko autorskih i studentskih ugovora, od projekta do projekta, za ispodprosječnu plaću, za mizerne honorare, bez plaćenih prekovremenih, bez zdravstvenog osiguranja, bez osiguranog radnog prostora i tehnike, dovodeći se u stanje samoizrabljivanja, nerijetko posežući u vlastiti džep da bismo zaokružili financijsku konstrukciju projekta. Kriza uzrokovana koronom samo je ove probleme ogolila do kosti, a udruge u kulturi ostale su isključene iz svih mjera pomoći, kako onih Ministarstva kulture i medija RH namijenjenih isključivo samostalnim umjetnicima, tako i onih državnih namijenjenih isključivo tvrtkama.
Ono što može barem djelomično popraviti sliku naših radnih uvjeta jest zapošljavanje putem ugovora o radu, na neodređeno, ili barem na višegodišnjoj bazi. No naše resorno Ministarstvo kulture i medija već nam godinama to otežava inzistirajući pri provođenju Poziva za predlaganje programa javnih potreba u kulturi na uvjetu koji je teško razumjeti i nemoguće opravdati: plaće zaposlenika, bez obzira na opis radnog mjesta, kao i hladnopogonski troškovi, ne mogu se uvrstiti u budžete. Oglušivši se na dosadašnje inicijative i apele iz polja, Ministarstvo ovom praksom od 2015. izravno potiče nesigurne oblike rada, a udrugama onemogućuje stabilno funkcioniranje. Za usporedbu, projekti financirani putem fonda “Kreativna Europa” Europske komisije mogu uključivati do 30% sredstava za hladni pogon, dok se plaće zaposlenika koji izravno rade na sadržaju programa, poput kustosa i voditelja projekata, smatraju prihvatljivim programskim troškom, koji se može financirati iz preostalih 70%.
Vrijeme u kojem živimo pokazalo je koliko je važno da imamo stabilne, održive radne uvjete, zajamčene pravnim mehanizmima. Pokazalo je koliko su tekovine socijalne države, poput prava na bolovanje i zdravstvenu zaštitu, važne za naš opstanak. Također je pokazalo koliko je važno da proizvodimo kulturu koja je dostupna lokalnoj zajednici i za nju osmišljena. Stoga je sada krajnje vrijeme da zajednički dignemo glas protiv prakse kojom nas Ministarstvo sprječava da radimo svoj posao u poštenim radnim uvjetima. Uoči raspisivanja Poziva za 2022. godinu tražimo:
- povećanje budžeta za programe javnih potreba u kulturi.
- da do 25% budžeta programa javnih potreba u kulturi može biti potrošeno na plaće i hladni pogon neprofitnih organizacija.
Ove zahtjeve vidimo kao minimalan, ali neophodan prvi korak u smjeru očuvanja javnog financiranja kulture i poboljšanju radnih uvjeta za sve u polju.
Podržite nas i potpišite peticiju ovdje!
Kao organizacija (udruga civilnog društva, umjetnička organizacija, neformalna inicijativa ili kolektiv, strukovna udruga, institucija, sindikat itd.) podržite nas ovdje.
Za poštenu plaću!
Autor dizajna: Ivan Klisurić
Kampanja “Za poštenu plaću!” dio je projekta “Kultura na minimalcu - neće proći!” koji je podržan sa 4,971.98 € financijske podrške Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova. Provedba ove kampanje omogućena je financijskom podrškom Islanda, Lihtenštajna i Norveške u okviru EGP i Norveških grantova. Sadržaj ove kampanje isključiva je odgovornost Lokalne baze za osvježavanje kulture BLOK i ne odražava nužno stavove država donatorica i Upravitelja Fonda.
