RAZVOJ TREŠNJEVKE: BORBA PERIFERIJE ZA URBANI STANDARD

IZDAVAČI: [BLOK] | Lokalna baza za osvježavanje kulture i Institut za povijest umjetnosti

AUTORICA: Tamara Bjažić Klarin

UREDNICA: Vesna Vuković

ZNANSTVENA SURADNJA I IZRADA KARATA: Filip Pračić

SURADNICE: Lidija Butković Mićin i Irena Šimić

RECENZENTI: Ana Mrđa i Petar Prelog

DIZAJN: Filip Pračić

LEKTURA: Jana Pamuković

JEZIK: hrvatski

BROJ STRANICA: 50

GODINA IZDANJA: 2022.

"Povijest Trešnjevke, prije Drugog svjetskog rata sarkastično nazivane Malim Parizom, plodno je tlo za istraživanja koja povezuju razvitak grada s političko-ekonomskim kontekstom.1 O potrebama radničkog stanovništva koje živi u nastambama na plavnom području južno od željezničke pruge redovito izvještava lijevo orijentirani zagrebački dnevnik Novosti u rubrici „Zagrebačka periferija: njeni ljudi, događaji, prilike i potrebe“ od listopada 1932. do rujna 1933. godine. Trešnjevka postaje sinonim za periferiju koja niče i u drugim dijelovima grada zbog čega je o njoj 1930. snimljen i dokumentarni film. Razdoblje crvene Trešnjevke istražuje se kroz ulogu radničkog pokreta i narodnooslobodilačke borbe, u kojoj su Trešnjevčani imali važno mjesto, o čemu svjedoči i dolazak Josipa Broza Tita prigodom posjeta Zagrebu u svibnju 1946. godine.

U socijalističkoj Hrvatskoj Narodni list često donosi vijesti o uspjesima Trešnjevke u opremanju infrastrukturom, javnim površinama i zgradama društvenog standarda, društveno-kulturnim, trgovačkim i sportskim centrima, te o industrijskom gigantu – Tvornici električnih strojeva Rade Končar, oko čijeg se kompleksa grade i neke od prvih stambenih zgrada za radnike u Zagrebu.(...)

Postignuća ostvarena u tom razdoblju, kao i ona prije Drugog svjetskog rata, rezultat su, dakako, rada gradskih vlasti, ali prije svega samih Trešnjevčana. Prije rata Trešnjevčani su izgradnju dječjeg skloništa i škole, tramvajske infrastrukture i sl. u razdoblju od 1928. do 1934. izborili stalnim pritiskom na gradske vlasti putem udruženja Komunalna organizacija južne periferije, da bi nakon rata, tijekom Prve petoljetke, od 1947. do 1952./1953., sami gradili zgrade javnih institucija i javne površine Trešnjevke – V. rajona. Ovaj angažman, doprinos samih Trešnjevčana pretvaranju slama u suvremenu gradsku četvrt, fokus je istraživanja predstavljenog u publikaciji."

(iz teksta Tamare Bjažić Klarin)

Publikacija je objavljena u okviru programa "Mikropolitike 2022: Transformacije grada - od kapitalizma do socijalizma i natrag" koji podržava Gradski ured za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo. Istraživanje je dio znanstvenog projekta “Formalni, teorijski i društveni aspekti proširenog pojma arhitektonske i umjetničke baštine u drugoj polovini 20. stoljeća” Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.