UrbanFestival 2011: Nekontrolirano
izdavač: [BLOK] | Lokalna baza za osvježavanje kulture
uredile: Ana Kutleša, Ivana Hanaček, Marijana Rimanić
autori: Ana Kutleša, Ivana Hanaček, Marijana Rimanić, Bojan Mucko, Irena Borić, Ana Kovačić, Uroš Živanović, Igor Bezinović, Sarat Maharaj
dizajn: Hrvoje Živčić i Dario Dević
jezik: hrvatski i engleski
godina izdanja: 2011.
cijena: 75 kn
Kroz program UrbanFestivala 11 širili smo polje umjetničkih intervencija u ‘mnogostrukost društvenih prostora’, svjesni heterogenosti i kompleksnosti ‘javnog konteksta umjetnosti’. Inzistirali smo na nedosljednosti, ispadali iz uobičajenog ritma i remetili uspostavljene granice između umjetnosti i aktivizma. Inzistirali smo na dugotrajn(ij)oj prisutnosti u javnoj sferi, istaživali mogućnosti participativnih projekata, razvijali metodu terapije šoka, otvorili pitanje političkog potencijala slučajnih prolaznika, intervenirali u medije, pokrenuli eksperimentalni edukacijski projekt, otvorili pitanje o «vizualnoj umjetnosti kao produkciji znanja», izvukli na površinu skrivenu memoriju grada, za javnost otvorili privatna dvorišta pa i stanove…
Struktura kataloga odražava sam festival: UrbanFestival 11 započeo je u proljeće, projektom Urbani povrtnjak koji je realiziran kroz dugotrajni kontinuirani rad na urbanom vrtu, a završio autorefleksivno, serijom predavanja, prezentacija umjetničkih projekata i diskusija u četverodnevnom programu u Kinu Grič u listopadu. Ne sasvim završio – projekti Nacrt prijedloga za pučku školu s pravom javnosti uz glazbenu pratnju i Urbani povrtnjak nastavljaju svoje trajanje samostalno.
I dalje se alternativno obrazujemo, a vrt je samo u zimskom mirovanju.
Ovakva raspršena struktura odraz je želje da se granice festivalskog formata rastegnu do (ne)mogućeg, da se istraživanje, proces, uvjeti proizvodnje, a onda i refleksija, zatim učinci, reakcije i značenjski slojevi vidljivi tek s vremenskim odmakom učine jednako vidljivima kao i sam produkt – izvedba ili objekt. Drugim riječima, u vremenu kulturne produkcije koja se prilagođava zakonima tržišta, inzistiramo na dugom trajanju, procesualnosti, istraživanju, preispitivanju, samokritici.
Stoga smo festival realizirali u formama koje takvo što omogućuju: pored radionica, predavanja i diskusija i sami umjetnički projekti su u svojem konceptu često sadržavali eksplicitno stvaranje diskurzivnog prostora, kao što je primjerice direktno obraćanje i pokretanje razgovora s publikom u adaptaciji predstave Cefas za javni prostor ili medijski istupi radova Gospodaru želim te obogatiti i Kraj povijesti. Pritom su dominirala dva pristupa, srodna ali ipak različita: participacija i suradnja. Dio projekata u svom konceptu i želji, a dio i u realizaciji, redefinira pojam publike i čini je onima koji preuzimaju kontrolu nad projektom, radi kojih on mijenja format. Dio projekata pak odmah odustaje od klasičnog autorstva i zadaje nevolje u pokušajima klasifikacije. Autorski koncept ovdje se definira kao prijedlog, poziv na suradnju, ideja koja se sa suradnicima iskušava, mijenja i kolektivno realizira.
Gubitak kontrole bio je povremena pojava tijekom šest mjeseci trajanja festivala, ponekad namjerna, ponekad slučajna. Kontrola je ponekad suprotno željama izostala, a ponekad je nastupila nenadano. Ona se odnosi na izvedbe radova, kao i na format festivala, a odraz je konteksta u kojem radimo, u kojem govorimo o javnom prostoru. Više nije ključno pitanje kako aktivirati građane da djeluju, već kako to djelovanje treba izgledati da bi polučilo rezultat. Kontekst je to u kojem smo smatrali potrebnim otvoriti prostor za nekontrolirano, za neprokušanu metodu, spajanje nespojivog, neizvjesni ishod, pa i pod cijenu neuspjeha. Parafrazirajući Damira Bartola Indoša, htjeli smo s hoda po drški noža napokon prijeći na hod po njegovoj oštrici.
